DOBRO JE....

Bok svima !!!

Evo da ne ispadne da ne pratim više svoj blog... Pratim, pratim bez brige...

Uredno čitam Vaše komentare i odgovaram na svaki upit...

Sad mogu konstatirati da je blog definitivno koristio ljudima koji su tražili informacije o operaciji i oporavku rupture AT. Hvala svima koji ste mi se javili...

Bilo je najviše upita iz ExYU države ali bilo je i nekoliko upita iz inozemstva - znači ne puca AT samo nama balkancima ;)))

Kako je kod mene ??? Prošlo je više od 2 godine od operacije i sada tek mogu reći da sam se vratio  " normalnom životu " kakav je bio i prije rupture.
Osjećam da je AT kruća, pogotovo ujutro kada se probudim ali hvala Bogu sve je OK. Ponovo igram nogomet jer me srce vuće, koliko za loptom toliko i za dobrim društvom ;) Naravno, sada se pokušavam što bolje zagrijati prije tekme ali i mažem noge sa ferder balzamom iz DM-a ( nije reklama )...
Jedini problem su mi kilogrami koje sam dobrano "nabacio" i sada ih se ne mogu riješiti ali moram se natjerati da počnem raditi i na tome... A kaj budem kad volim fino papati ;)))

Ljudi, svi oni koji ovo čitaju znači da imaju problema sa AT ( barem većina ) i zato svima želim što manje problema sa AT i što brži oporavak... Budite optimisti i sve bude dobro, nema plakanja jer od toga ništa !!!

Kako veli jedan moj dobar frend, KEEP SMILING ;)

Pozdrav

GODIŠNJICA :)

Dragi prijatelji i posjetitelji ovog bloga,

Danas je točno godinu dana od operacije i osjećam se odlično !!!
Hvala svima koji prate moj blog i onima koji su mi se javili... Nadam se da sam uspio bar malo pomoći pišući blog, nekako je lakše kad imaš priliku pročitati iz "prve ruke" što te čeka i na što moraš biti spreman...

Tetiva je dobro, znam ponekad osjećati zatezanje i znam da to ne može biti kao prije ali trudim se... Najveća prepreka je ona u glavi, više je to neki strah da se ponovo ne dogodi - nedaj bože ! Konačno je došlo i proljeće, baš je zima bila duga - mada i ona ima svoje čari :) Probat ću što više voziti bicikl u prirodi jer je to najbolje a i najpametnije što mogu raditi što se sportova tiče.

Svim onima koji trenutno imaju problema sa AT želim ohrabriti i još jednom ponavljam da otjerate depresiju što dalje od sebe...

Sve Vas od srca pozdravljam i želim sve najbolje - puno ljubavi, zdravlja i pozitivne energije !!!!!!!

6 MJESECI NAKON OPERACIJE

Pozdrav ljudi !!!

Evo me, nisam neko vrijeme pisao ali nisam ni imao baš puno ni za pisati...

Prošlo je 6 mjeseci od operacije i noga funkcionira. Ne mogu se baš pohvaliti da ništa ne osjećam. Primjeti se još lagano šepanje i ja osjećam da više opterećujem zdravu nogu što rezultira umorom te noge nakon dužeg stajanja ili hodanja.

Uglavnom je OK, ne osjećam promjene vremena kao što su mi neki govorili ali kad duže hodam onda znam osjetiti tupu bol u peti.

Otkad sam počeo raditi ( 01.08.2010. ) zanemario sam vožnju biciklom i nabacio sam još koju kilu tako da sam prije 10 dana izbacio večeru i ne papam iz 18 sati. Budemo vidjeli kako će to ići...
Ono što prakticiram u prosjeku samo jedan dan u tjednu ( čitaj: premalo ) je plivanje i nakon toga se osjećam odlično. Jednostavno mi dani lete, klinac krenuo u 1. razred pa se pišu zadaće i ostale isprike za moju lijenost pa ne stignem sve što sam planirao :(

Hvala svima Vama koji čitate i pratite ovaj blog, dosta ljudi mi se javilo mailom i nekima su moji savjeti olakšali malo dane bolovanja... Moj mail Vam je i dalje na raspolaganju !

VELIKI POZDRAV SVIMA !!!

KONTROLA 10.08.2010.

Počeo sam raditi, još uvijek lagano šepam...

Evo danas bio kod Dr. Lekića na kontroli svoje nožice. Sve je uredno ( HVALA BOGU ) samo me upozorio na to šepanje. Veli da moram početi što normalnije hodati da mi noga nebi patila u tom položaju.
Mislio je da još uvijek idem na fizikalne - zadnja fizikalna bila je prije više od mjesec dana :)

Probat ću izbaciti iz glave blokadu i što normalnije hodati....

Iduća kontrola za dva mjeseca...

Živeli :))))

FIZIKALNA TERAPIJA

Vratija se Šime :o) Oprostite mi što sam malo zapostavio blog ali mislim da sam najvažnije napisao... Isprva sam mislio da blog ne radi jer ga nisam mogao googlati ali vidim da se počeo čitati što znači da ima ili radoznalih ili sa druge strane ozlijeđenih :o( Nadam se da ima više radoznalih...

Evo završile fizikalne terapije, a bio sam malo na moru što mi je bilo od koristi za moju nogicu... Najvažnije od svega je DA JA PONOVO HODAM !!! Sam sebi ( a i Vama preko svog bloga ! ) sam obećao da ću hodati bez štaka do 20.07.2010. godine - bez štaka sam počeo hodati 10.07.2010. godine !!!

Sa fizikalnim terapijama sam započeo sa 12.06.2010. godine. Doktorica mi je pregledala nogu i dala mi za početak 12 dana terapija. Malo se čudila boji moje noge ali sam joj rekao da mi je to od jedne "specijalne" masti ali joj nisam rekao da sam je kupio u veterinarskoj stanici :o))))
Prvi dan terapija mi je bio malo čudan jer je prostor u kojom sam vježbao ( tzv. dvorana ) bio vrlo skučen. Sestre su mi pokazale neke rutinske vježbe na spravama i na strunjači. Sprave su, najjednostavnije rečeno, primitivne napravljene od drveta. To su razne klackalice, kuglice, skejtboard, obične spužvice za razgibavanje prstiju... Meni je najbolja bila sprava koja služi za rastezanje i razgibavanje tetive. To je daska koja je pričvršćena na metalnu konstrukciju na zidu i na nju je pričvršćeno uže sa kojim vučete stopalo prema sebi tj. rastežete ahilovu tetivu. Ja sam tada bio jedini pacijent sa rupturom ahilove tetive. Uz mene je bilo ljudi koji su se potrgali na raznim sportovima, najviše na nogaču. Kada sam vidio kako oni fino mogu vuči stopalo prema gore mislio sam si " kada budem ja mogao toliko micati stopalo ??? ". Ali sve je u glavi i rekao sam si da ću hodati do 20.07. !!!
Na strunjači sam radio 5 različitih vježbi, neke na trbuhu neke na leđima. Radi se o istezanju i razgibavanju mišića i tetive, obične lagane vježbice. Mene su više privlačile sprave, pogotovo ona sado-mazo na kojoj sam si sa užetom mogao vući stopalo. Malo je boljelo ali sam vukao stopalo do granice boli. U početku me malo bila frka da mi opet ne pukne ali HVALA BOGU nije...
Tri dana sam radio samo ta istezanja i onda sam dobio magnet na nogu, poslije magneta sam si morao zalediti tetivu i nakon toga sam išao na laser. U početku su to kraći vremenski inetvali i sa manjim intenzitetom. Kasnije se sve to pojačava.
Noga mi je još dosta bila otećena, ipak je to bilo "samo" 2 mjeseca od operacije. Nakon fizikalnih sam osjećao lagano peckanje u području tetive ali svakim danom sve slabije... Mislim da su me šesti dan sestre počele razgibavati na stolu i tako sve do kraja terapija. To mi je bilo ugodno jer počinje se laganim razgibavanjem stopala i prema kraju sve jače pritišću. Moram  reći sa sam već 5. ili 6. dan terapije ima odlično razgibano stopalo, to je bilo ukupno nekih 8 dana jer za vikend terapije ne rade. Morate znati da Vam sestre pomognu koliko mogu ali na Vama je da kod kuće radite vježbe i da budete uporni i nadasve POZITIVNI jer bez toga bude puno teže i oporavak bude sporiji !!! Na fizikalnim sam upoznao mnogo različitih ljudi, jedan gospodin je napao sestru da mu nije ništabolje, da mu noga otiće, da mu ništa ne pomažu... Nisam mogao zagristi jezik pa sam ga malo primirio i objasnio mu da on mora biti pozitivan jer sestre nisu čudotvorci koje će ga ozdraviti za jedan dan. To mi je poslije bilo i malo smiješno ali jednostavno nisam mogao dopustiti da osoba koja ima cca. 60 godina bude vulgarna i sirova. Na kraju smo se sprijateljili i šalili se svaki dan na naš a ponekad i na tuđi račun... Ja sam se često šalio na račun svoje tetive, a kaj budete drugo bar da se malo nasmijete i skratite si terapije. E da, terapije su mi trajale u prosjeku 2 - 2,5 sata dnevno ovisno o gužvi.
Nakon ciklusa od prvih 12 terapija ( 01.07. ) sam bio na kontroli kod lječnika koji me operirao i on je bio oduševljen napretkom isto kao i doktorica koji je specijalist na fizikalnim terapijama. Rekla mi je da je napredak brži nego školski primjer... Odbacio sam i jednu štaku, konačno !!! Dobio sam još 8 dana terapija da sve to još malo bolje zacijeli, sve je bilo isto - vježbe, masaža, magnet, led i laser.
Tek 07.07.2010. sam nastavio sa terpijama. Sve to vrijeme sam doma vježbao, svaki dan sam vozio bicikl ( pravi, ne sobni ! ) što mi je bilo odlično. Na terapijama više nisam bio jedini sa rupturom AT, upoznao sam i jednog gospodina koji je bio vrlo vitalan i ima nekih 47 godina. Isto je igrao nogomet, opet taj nogomet...
Kad je došao prvi dan, na njemu sam vidjeo strah i nesigurnost koju ja nisam imao... Isto je hodao na štakama kao i ja, držao je nogu u zraku pazeći da ne stane na nju... Sestre su ga prvo učile kako pravilno hodati na štaci. Njegov strah je bio golem tako da sam ga ja odmah počeo hrabriti i pokazao sam mu vježbe na tim spravama i podjelio svoje iskustvo sa njime. Njemu se to dogodilo 2 tjedna poslije mene tako da sam ipak bio "malo iskusniji" od njega, najviše zahvaljujući internetu. Nije mogao vjerovati koje sam ja ludosti izvodio još kada sam bio u gipsu ali ja sam imao bolje razgibanu nogu na prvi dan terapija nego on zahvaljujući sobnom biciklu...  I godine sigurno imaju veze sa cijeljenjem tetiva i zglobova ali garantirano strogo mirovanje u gipsu produžuje opravak zbog atrofije mišića.
Gospodin mi je preporučio i kasnije donio domaću mast od biljke GAVEZ. Proguglajte malo na netu, ja do tada nisam čuo za tu biljku ali očito je zdrava. On mi je donio domaću mast gaveza koji je bio pomiješan sa svinjskom masti. Jučer sam si u ljekarni kupio mast Gavez i sada mažem nogu, više radi preventive.
Na terapiji sam sreo jednog poznanika koji je imao djelomičnu rupturu AT i on nije imao operaciju nego je imao visok gips 6 tjedana ! Njegova noga je bila užasno otećena i nije mogao puno gibati stopalo. Razgovarao sam sa glavnom sestrom i prema njenom mišljenju bilo bi bolje da su ga operirali jer bi mu oporavak išao puno brže.
Hodao sam uz pomoć jedne štake i želja da je bacim je bila jača od mene. Imam veliko dvorište i lijepu ravnu travicu tako da sam počeo lagano i nesigurno hodati bez štake. Za početak 2 kruga i svaki dan sam pojačavao tempo tako da sam 10.07.2010. godine potpuno odbacio štaku. Koristio sam je na moru jer sam morao hodati uzbrdo pa nisam htio ništa prepustiti slučaju...
Prije nekih 10 dana me malo peckala tetiva pa sam namazao nogu Resorbensom ali mi je izgorjela koža, vjerojatno zbog vrućine i znoja !? Više je neću korisiti...
Evo, prošle su fizikalne terapije. Bio sam 5 dana na moru koje mi je odlično djelovalo na moje ožiljke i samu nogu. Puno plivanja i hodanja u moru... Jednostavno sam osjećao djelovanje morske vode, ništa me nije niti peklo niti boljelo...
Po meni, dosta sam se brzo oporavio - zahvaljujući kirurgu, sestrama na fizikalnoj i na kraju zahvaljujući svojoj upornosti i tvrdoglavosti...
Bio sam na "mukama" jer imam motor na kojem se volim voziti. Da stvar bude još gora, dobar prijatelj je otišao na more i ostavio mi svoj motor tako da je muka bila na kvadrat. Hodao sam bez štaka i moga sam na motor ali ga nisam mogao dići sa nogara da se malo provozam... Uh, to mi je bilo koma...

Danas se osjećam odlično, jučer sam pokosio travu bez ikakvih problema što me posebno veseli. VOZIO SAM SE I NA MOTORU !!! Idem raditi 02.08. jer banka mi ne želi oprostiti ako ne platim rate kredita :) U ovoj državi je koma biti na bolovanju jer te odmah udare po džepu. Svaki mjesec ti doslovnu kradu plaću i onda kada ti nešto zatrebaš onda odmah po džepu !!! Ali ja ne želim plakati na svom blogu jer je ŽIVOT SUVIŠE LIJEP DA BI GA TROŠILI NA PLAKANJE !!! 
Mene je ova ozljeda učinila jačim i boljim čovjekom jer sam se u bolnici svega nagledao. Ljudi danas zaboravljaju koliko su krhki i koliko je život kratak - može biti i kraći !!! Opterećeni su novcem, NOVCEM MOŽETE KUPITI VRIJEME ALI LJUBAV I ZDRAVLJE NE !!!
Shvatio sam i da sam se previše davao firmi u kojoj radim, to moram promijeniti i promijenit ću sigurno !!! OBITELJ JE NAJVAŽNIJA !!!

Sve Vas koji čitate moj blog lijepo pozdravljam, one koje čeka operacija ili oporavak želim da budu pozitivni i da se što prije oporave. Pozivam Vas da komentirate i da pitate ako nešto trebate. Odgovorit ću što je prije moguće...

KEEP SMILING :o)))))

 NEKOLIKO SLIČICA KAKO TO IZGLEDA U PRAKSI !!!

OPERACIJA AHILOVE TETIVE

Dana 14.04.2010. sam hospitaliziran i zaprimio me Dr. Lekić za kojeg imam samo riječi hvale i mislim da je obavio svoj posao vrlo profesionalno i korektno.
Objasnio mi je proceduru i rekao je da sam "na redu" iza 12.00 sati. Doktor Vas prema zakonu pita jeste li suglasni za operaciju, mislim si ja " a kaj da mu sad odgovorim, nemam baš neki izbor !? " tako da sam pristao na operaciju. Prvo Vam izvade nekoliko epruvetica krvi, zatim brijanje noge pa pranje u nekakvom crvenom šamponu koji služi za dezinfekciju. Dobijete neku seksi bolničku haljinicu koju smo mi u sobi nazavali " pančo " i čekate da dođu po Vas. To čekanje je najgore jer znate da idete " na stol " ali vrijeme je nekako prošlo i došao sam " na red ".
Nisam nikad bio na nikakvoj operaciji tako da mi je to bio prvi susret sa operacijskom dvoranom. Što Vam preostaje u toj situaciji ??? Najbolje je da se opustite i da se date doktorima u ruke...
Prvo sam dobio internilu ( iglu ) u ruku sa flašom infuzije. Nakon toga dobio sam epiduralnu anesteziju. To je injekcija u kralježnicu koja je meni bila malo neugodna ali ne brinite, ništa što se ne može izdržati. Nakon toga čekate nekih 15 minuta i noga Vam potpuno utrne tako da prilikom operacije ne osjećate nikakvu bol. Prilikom operacije ste okrenuti potrbuške i svjesni ste svega, priključeni ste na aparat koji Vam mjeri tlak i otkucaje srca. Ja nisam osjetio ništa osim zatezanje konca ali isto bez ikakve boli. Operacija traje nekih 45 minuta i nakon toga idete u sobu za oporavak gdje ste nekih 30 minuta dok se malo ne oporavite od operacije. U Varaždinu imamo odlične dečke u gipsaoni koji su došli gore i stavili mi langetu od stopala pa iznad koljena. Neki misle da ti dečki znaju samo gipsati noge i ruke ali vjerujte znaju cijelu fizionomiju i to rade vrlo predano i profesionalno. HVALA DEČKI.
Gore u sobi sam dobio još dvije flaše infuzije i malo neugodnu injekciju u trbuh koja spriječava ugruške. Zaboravio sam reći da Vam prije operacije sa elastičnim zavojem bandažiraju zdravu nogu da se spriječi tromboza.
Idući dan idete na gipsanje. Ja Vam preporučam da si kupite "plastični gips" kojeg možete kupiti u svim dućanima ortopedskih pomagala. To si riješite na dan operacije tako da drugi dan donesete u gipsaonu sa sobom. Znate kakva je situacija u HR, kod nas dobijete klasičan gips koji je teži i neudobniji od plastičnog. Lakše Vam se tuširati sa plastičnim, njega možete malo pošpricati ali ga ne smijete smočiti.
Na mjestu gdje Vam je rana izrezat će Vam prozorčić tako da se rana može redovito pratiti i previjati. Sa tim gipsom ćete se družiti 4 tjedna !
Što se same rane tiće, ja sam izbrojio 20 šavova i rez je u obliku slova S. Mene su rezali okomito na samu tetivu ali vidio sam da neki doktori režu paralelno sa tetivom, vjerojatno zbog načina i mjesta puknuća ??? Osim tog reza imao sam i 4 vrlo mala reza, 2 iznad i 2 na peti.
Idući dan idete doma ;)

OPERACIJA:
http://www.youtube.com/watch?v=7YK_qLk1alw&feature=related

Doma se susrećete sa nekim preprekama kao  npr. stepenicama, WC, tuširanje... Prvo, nemojte imati papuče ili još gore nekakve japanke jer Vas to može koštati - najbolje Vam je imati tenisicu. Po stepenicama Vam je najsigurnije ići tako da si jednu štaku primite u ruku u kojoj držite štaku na koju se oslanjate a sa slobodnom rukom se držite za rukohvat. To je najsigurnije metoda jer se i meni dogodilo da nisam više imao snage na štakama pa sam zapeo na zadnju stepenicu ali na sreću bez posljedica. U tuš kabinu sam išao natraške sa time da sam se lagano oslonio na gips kada sam ulazio ali vrlo vrlo malo !!! NajboljeVam je gips omotati sa tzv, streč folijom koji imate za kupiti u raznim poljoapotekama i drugim sličnim dučanima.

Nakon 2 tjedna vade se konci i rana će ostati otvorena bez ikakovih zavoja što je i najbolje jer se rana fino suši. Najbolje je ne mazati sa ničime, ja sam je samo čistio sa OKTANISEPT sprejem, toliko da nebi neke bakterije došle na ranu. Mene su zabrinjavali neki gnojni prištići koji su se pojavili ali nakon tjedan dana su se isušili.
4 tjedna nakon operacije Vam skidaju ovaj "veliki" gips i dobijete gips ispod koljena. E da, prvih 4 tjedna stopalo je okrenuto prema dolje tako da je tetiva opuštena. Prije nego Vas ponovo zagipsaju moraju Vam stopalo podići što baš nije ugodno, malo boli ali veselite se jer je gips ispod koljena puno ugodniji i lakši od ovog kojeg ste imali do sada. I dalje treba izbjegavati stajanje na zagipsanoj nozi, ja sam mogao "preko veze" dobiti petu ali poznavajući sebe sam odustao jer bi ja sigurno hodao po toj nozi :)
Ja sam dobio nekave prištiće oko koljena, noga je očito bila iritirana sa gipsom. Mišići su jako atrofirali ( propali ) i to mi je bio cilj što prije vratiti u početno stanje. Inače, ovih prvih 4 tjedana morate stalno vježbati mišić sa stezanjem i opuštanjem istog kako bi on ostao u što boljoj formi.
5. i 6. tjedan sam se jako dobro osjećao jer ovaj kratki gips omogućuje više kretanja i slobode.
U međuvremenu sam "iskopao" odličan blog od Davida iz Australije koji mi je dao posebnu snagu i volju da ubrzam proces ozdravljenja i da što prije prohodam. Link ću Vam staviti ispod, ja govorim i pišem engleski tako da mi nije bio problem čitati ali ako netko nezna engleski može si prevesti na HR sa Google prevoditeljem - malo čudno prevodi ali bolje i tako nego nikako.

ODLIČAN BLOG:
http://rupturedachillestendon.blogspot.com/

Toliko me njegova volja oduševila da sam negdje krajem 5. tjedna počeo voziti sobni bicikl sa gipsom na nozi. Znam, čini Vam se ludim ali sam se osjećao odlično i prvi dan sam odradio nekih 10 kilometara. Bio sam vrlo oprezan, kako me ništa nije boljelo vozio sam bicikl sve do skidanja gipsa. Svaki dan sam povećavao kilometražu, nisam pretjerivao tako da sam u prosjeku vozio nekih 13 km dnevno. Uz to sam, prema preporuci prijatelja koji je imao istu ozljedu, kupio preko neta proizvod GELATINE FORTE koji jača zglobove i tetive. Za sada Vam ne mogu reći da mi pomaže ali sigurno mi ne odmaže.
Krajem 6. tjedna su mi skinuli gips. I dalje hodate kao sa gipsom ali možete opteretiti nogu sa nekih 5 kg, jednostavno probate na kućnoj vazi koliko je to 5 kilograma.Fizikalna mi još nije priprisana, i bolje jer ću ja sam malo razgibati nogu. Dan poslije skidanja gipsa, ja stručnjak sam sjeo na pravi bicikl i otišao malo u vožnju. Mislio sam " O Bože, konačno da nekud sam malo otiđem, bez ičije pomoći ", išlo mi je odlično. Stao sam kod jednog dućana da nešto vidim, sjedio sam na biciklu i odjednom sam izguio ravnotežu i stao sam na prste operirane noge. Osjetio sam kako me nešto zapeklo i odmah sam se prebacio na zdravu nogu. Nisam htio više riskirati i zvao sam tatu koji me odvezao doma. Noga je na jednom mjestu poplavila i molio sam Boga da nije opet pukla...Ništa mi nije preostalo nego strogo mirovanje, doktor mi je bio na GO a nisam htio ići drugome i to je bila moja konačna odluka. Tim gore što mi se za tjedan dana udavala jedina sestra i nisam želio u gipsu biti na jednom od najljepših dana u mom životu, odlučio sam se na rizik. Iskreno, bila me frka da je ponovo pukla mada sam osjećao vezu sa mišićem. Opet internet, tražio sam nešto sa čime bih mogao malo rastjerati hematome. Ekipa sa Davidovog bloga me tješila i hrabrila, zanimljivo je koliko ti to može značiti - niti ne poznajem te ljude, kilometrima su daleko ali opet su tu... Nikad nebi pogodili na koju kremicu sam se odlučio... Ajde neka Vam bude ako ste već došli do tuda :) Na netu sam iskopao da je za to najbolja neka "konjska mast", većina od Vas je vjerojatno čula za to a većina možda i isprobala. Ali ne, to nije konjska mast iz ljekarne za ljude nego sam je ja kupio u Veterinarskoj ambulanti, da dobro ste pročitali. I sada mislite da sam totalno prolupao ali upišite RESORBENS na Google pa ćete dobiti više informacija... Meni je u 48 sati razbilo većinu hematoma samo sam je ja na debelo namazao i koža mi je pocrvenila, morate mazati jako tanko i utrljajte je u kožu... Bez šale, prijatelj je dipl. veterinar i kod njega sam to kupio - rekao je da je odlična stvar i da je slobodno mogu mazati... Uz to sam redovito stavljao hladne obloge.

Do svadbe sam Već bio fit, lagano sam se već oslanjao na nogu. Malo mi je bilo naporno cijelu noć ali ipak mi je to sestra i radi nje bi i gore stvari pretrpio. Drugi su me sažaljevali ali ja sam se zabavio makar nisam mogao plesati i ludovati... Rizik ponovnog puknuća je bio prevelik i ne bih htio sve ponovo prolaziti.

Jučer sam obavio kontrolu i hvala Bogu da je sve u redu. Imam finu fleksibilnost tetive i u ponedjeljak krećem na fizikalnu terapiju pa ću nastaviti sa pisanjem ovog bloga.

Još jednom želim svima Vama kojima se ovo desilo ili čekate na operaciju reći da NE SMIJETE DATI DA VAS DEPRESIJA POBJEDI !!!
Najgore je to što Vam svi govore da je to gadno i da je dug oporavak 3 - 6 mjeseci ali sve je u glavi i ja sam si dao cilj da hodam do 20.07.2010. !!! Budemo vidjeli...

E da, želim zahvaliti i mojem rođaku Sineku koji je u svojim kasnim četrdesetima ( čitaj: rane pedesete ) pokrenuo svoj blog i tako i mene ohrabrio za pisanje. To je osoba koju iznimno cijenim jer je svojom dobrotom, iskrenošću i upornošču pobjedio sve doktorske prognoze i danas osvaja najviše Europske vrhove - tko zna možda bude začas i van granica Europe... Skoro svaki dan me zasipavao prekrasnim fotografijama sa svojih planinarenja tako da mi je kratio dane bolovanja. Sinek, pa ako si ti počel pisati svoj blog onda mogu i ja;) Ako volite uživanje u prirodi i lijepe fotke onda preporučam njegov blog i slike u Picasi:

http://kad-bi.blogspot.com/

http://picasaweb.google.com/sinek.vz


Ljudi, ako Vam treba kakav savjet ili da se malo ,izjadate slobodno komentirajte blog ili se javite na moj mail: stylus@email.t-com.hr

Bok, nastavljamo drugi tjedan sa fizikalim terapijama...