NEKOLIKO SLIČICA KAKO TO IZGLEDA U PRAKSI !!!
ponedjeljak, 14. lipnja 2010.
petak, 11. lipnja 2010.
OPERACIJA AHILOVE TETIVE
Dana 14.04.2010. sam hospitaliziran i zaprimio me Dr. Lekić za kojeg imam samo riječi hvale i mislim da je obavio svoj posao vrlo profesionalno i korektno.
Objasnio mi je proceduru i rekao je da sam "na redu" iza 12.00 sati. Doktor Vas prema zakonu pita jeste li suglasni za operaciju, mislim si ja " a kaj da mu sad odgovorim, nemam baš neki izbor !? " tako da sam pristao na operaciju. Prvo Vam izvade nekoliko epruvetica krvi, zatim brijanje noge pa pranje u nekakvom crvenom šamponu koji služi za dezinfekciju. Dobijete neku seksi bolničku haljinicu koju smo mi u sobi nazavali " pančo " i čekate da dođu po Vas. To čekanje je najgore jer znate da idete " na stol " ali vrijeme je nekako prošlo i došao sam " na red ".
Nisam nikad bio na nikakvoj operaciji tako da mi je to bio prvi susret sa operacijskom dvoranom. Što Vam preostaje u toj situaciji ??? Najbolje je da se opustite i da se date doktorima u ruke...
Prvo sam dobio internilu ( iglu ) u ruku sa flašom infuzije. Nakon toga dobio sam epiduralnu anesteziju. To je injekcija u kralježnicu koja je meni bila malo neugodna ali ne brinite, ništa što se ne može izdržati. Nakon toga čekate nekih 15 minuta i noga Vam potpuno utrne tako da prilikom operacije ne osjećate nikakvu bol. Prilikom operacije ste okrenuti potrbuške i svjesni ste svega, priključeni ste na aparat koji Vam mjeri tlak i otkucaje srca. Ja nisam osjetio ništa osim zatezanje konca ali isto bez ikakve boli. Operacija traje nekih 45 minuta i nakon toga idete u sobu za oporavak gdje ste nekih 30 minuta dok se malo ne oporavite od operacije. U Varaždinu imamo odlične dečke u gipsaoni koji su došli gore i stavili mi langetu od stopala pa iznad koljena. Neki misle da ti dečki znaju samo gipsati noge i ruke ali vjerujte znaju cijelu fizionomiju i to rade vrlo predano i profesionalno. HVALA DEČKI.
Gore u sobi sam dobio još dvije flaše infuzije i malo neugodnu injekciju u trbuh koja spriječava ugruške. Zaboravio sam reći da Vam prije operacije sa elastičnim zavojem bandažiraju zdravu nogu da se spriječi tromboza.
Idući dan idete na gipsanje. Ja Vam preporučam da si kupite "plastični gips" kojeg možete kupiti u svim dućanima ortopedskih pomagala. To si riješite na dan operacije tako da drugi dan donesete u gipsaonu sa sobom. Znate kakva je situacija u HR, kod nas dobijete klasičan gips koji je teži i neudobniji od plastičnog. Lakše Vam se tuširati sa plastičnim, njega možete malo pošpricati ali ga ne smijete smočiti.
Na mjestu gdje Vam je rana izrezat će Vam prozorčić tako da se rana može redovito pratiti i previjati. Sa tim gipsom ćete se družiti 4 tjedna !
Što se same rane tiće, ja sam izbrojio 20 šavova i rez je u obliku slova S. Mene su rezali okomito na samu tetivu ali vidio sam da neki doktori režu paralelno sa tetivom, vjerojatno zbog načina i mjesta puknuća ??? Osim tog reza imao sam i 4 vrlo mala reza, 2 iznad i 2 na peti.
Idući dan idete doma ;)
OPERACIJA:
http://www.youtube.com/watch?v=7YK_qLk1alw&feature=related
Doma se susrećete sa nekim preprekama kao npr. stepenicama, WC, tuširanje... Prvo, nemojte imati papuče ili još gore nekakve japanke jer Vas to može koštati - najbolje Vam je imati tenisicu. Po stepenicama Vam je najsigurnije ići tako da si jednu štaku primite u ruku u kojoj držite štaku na koju se oslanjate a sa slobodnom rukom se držite za rukohvat. To je najsigurnije metoda jer se i meni dogodilo da nisam više imao snage na štakama pa sam zapeo na zadnju stepenicu ali na sreću bez posljedica. U tuš kabinu sam išao natraške sa time da sam se lagano oslonio na gips kada sam ulazio ali vrlo vrlo malo !!! NajboljeVam je gips omotati sa tzv, streč folijom koji imate za kupiti u raznim poljoapotekama i drugim sličnim dučanima.
Nakon 2 tjedna vade se konci i rana će ostati otvorena bez ikakovih zavoja što je i najbolje jer se rana fino suši. Najbolje je ne mazati sa ničime, ja sam je samo čistio sa OKTANISEPT sprejem, toliko da nebi neke bakterije došle na ranu. Mene su zabrinjavali neki gnojni prištići koji su se pojavili ali nakon tjedan dana su se isušili.
4 tjedna nakon operacije Vam skidaju ovaj "veliki" gips i dobijete gips ispod koljena. E da, prvih 4 tjedna stopalo je okrenuto prema dolje tako da je tetiva opuštena. Prije nego Vas ponovo zagipsaju moraju Vam stopalo podići što baš nije ugodno, malo boli ali veselite se jer je gips ispod koljena puno ugodniji i lakši od ovog kojeg ste imali do sada. I dalje treba izbjegavati stajanje na zagipsanoj nozi, ja sam mogao "preko veze" dobiti petu ali poznavajući sebe sam odustao jer bi ja sigurno hodao po toj nozi :)
Ja sam dobio nekave prištiće oko koljena, noga je očito bila iritirana sa gipsom. Mišići su jako atrofirali ( propali ) i to mi je bio cilj što prije vratiti u početno stanje. Inače, ovih prvih 4 tjedana morate stalno vježbati mišić sa stezanjem i opuštanjem istog kako bi on ostao u što boljoj formi.
5. i 6. tjedan sam se jako dobro osjećao jer ovaj kratki gips omogućuje više kretanja i slobode.
U međuvremenu sam "iskopao" odličan blog od Davida iz Australije koji mi je dao posebnu snagu i volju da ubrzam proces ozdravljenja i da što prije prohodam. Link ću Vam staviti ispod, ja govorim i pišem engleski tako da mi nije bio problem čitati ali ako netko nezna engleski može si prevesti na HR sa Google prevoditeljem - malo čudno prevodi ali bolje i tako nego nikako.
ODLIČAN BLOG:
http://rupturedachillestendon.blogspot.com/
Toliko me njegova volja oduševila da sam negdje krajem 5. tjedna počeo voziti sobni bicikl sa gipsom na nozi. Znam, čini Vam se ludim ali sam se osjećao odlično i prvi dan sam odradio nekih 10 kilometara. Bio sam vrlo oprezan, kako me ništa nije boljelo vozio sam bicikl sve do skidanja gipsa. Svaki dan sam povećavao kilometražu, nisam pretjerivao tako da sam u prosjeku vozio nekih 13 km dnevno. Uz to sam, prema preporuci prijatelja koji je imao istu ozljedu, kupio preko neta proizvod GELATINE FORTE koji jača zglobove i tetive. Za sada Vam ne mogu reći da mi pomaže ali sigurno mi ne odmaže.
Krajem 6. tjedna su mi skinuli gips. I dalje hodate kao sa gipsom ali možete opteretiti nogu sa nekih 5 kg, jednostavno probate na kućnoj vazi koliko je to 5 kilograma.Fizikalna mi još nije priprisana, i bolje jer ću ja sam malo razgibati nogu. Dan poslije skidanja gipsa, ja stručnjak sam sjeo na pravi bicikl i otišao malo u vožnju. Mislio sam " O Bože, konačno da nekud sam malo otiđem, bez ičije pomoći ", išlo mi je odlično. Stao sam kod jednog dućana da nešto vidim, sjedio sam na biciklu i odjednom sam izguio ravnotežu i stao sam na prste operirane noge. Osjetio sam kako me nešto zapeklo i odmah sam se prebacio na zdravu nogu. Nisam htio više riskirati i zvao sam tatu koji me odvezao doma. Noga je na jednom mjestu poplavila i molio sam Boga da nije opet pukla...Ništa mi nije preostalo nego strogo mirovanje, doktor mi je bio na GO a nisam htio ići drugome i to je bila moja konačna odluka. Tim gore što mi se za tjedan dana udavala jedina sestra i nisam želio u gipsu biti na jednom od najljepših dana u mom životu, odlučio sam se na rizik. Iskreno, bila me frka da je ponovo pukla mada sam osjećao vezu sa mišićem. Opet internet, tražio sam nešto sa čime bih mogao malo rastjerati hematome. Ekipa sa Davidovog bloga me tješila i hrabrila, zanimljivo je koliko ti to može značiti - niti ne poznajem te ljude, kilometrima su daleko ali opet su tu... Nikad nebi pogodili na koju kremicu sam se odlučio... Ajde neka Vam bude ako ste već došli do tuda :) Na netu sam iskopao da je za to najbolja neka "konjska mast", većina od Vas je vjerojatno čula za to a većina možda i isprobala. Ali ne, to nije konjska mast iz ljekarne za ljude nego sam je ja kupio u Veterinarskoj ambulanti, da dobro ste pročitali. I sada mislite da sam totalno prolupao ali upišite RESORBENS na Google pa ćete dobiti više informacija... Meni je u 48 sati razbilo većinu hematoma samo sam je ja na debelo namazao i koža mi je pocrvenila, morate mazati jako tanko i utrljajte je u kožu... Bez šale, prijatelj je dipl. veterinar i kod njega sam to kupio - rekao je da je odlična stvar i da je slobodno mogu mazati... Uz to sam redovito stavljao hladne obloge.
Do svadbe sam Već bio fit, lagano sam se već oslanjao na nogu. Malo mi je bilo naporno cijelu noć ali ipak mi je to sestra i radi nje bi i gore stvari pretrpio. Drugi su me sažaljevali ali ja sam se zabavio makar nisam mogao plesati i ludovati... Rizik ponovnog puknuća je bio prevelik i ne bih htio sve ponovo prolaziti.
Jučer sam obavio kontrolu i hvala Bogu da je sve u redu. Imam finu fleksibilnost tetive i u ponedjeljak krećem na fizikalnu terapiju pa ću nastaviti sa pisanjem ovog bloga.
Još jednom želim svima Vama kojima se ovo desilo ili čekate na operaciju reći da NE SMIJETE DATI DA VAS DEPRESIJA POBJEDI !!!
Najgore je to što Vam svi govore da je to gadno i da je dug oporavak 3 - 6 mjeseci ali sve je u glavi i ja sam si dao cilj da hodam do 20.07.2010. !!! Budemo vidjeli...
E da, želim zahvaliti i mojem rođaku Sineku koji je u svojim kasnim četrdesetima ( čitaj: rane pedesete ) pokrenuo svoj blog i tako i mene ohrabrio za pisanje. To je osoba koju iznimno cijenim jer je svojom dobrotom, iskrenošću i upornošču pobjedio sve doktorske prognoze i danas osvaja najviše Europske vrhove - tko zna možda bude začas i van granica Europe... Skoro svaki dan me zasipavao prekrasnim fotografijama sa svojih planinarenja tako da mi je kratio dane bolovanja. Sinek, pa ako si ti počel pisati svoj blog onda mogu i ja;) Ako volite uživanje u prirodi i lijepe fotke onda preporučam njegov blog i slike u Picasi:
http://kad-bi.blogspot.com/
http://picasaweb.google.com/sinek.vz
Ljudi, ako Vam treba kakav savjet ili da se malo ,izjadate slobodno komentirajte blog ili se javite na moj mail: stylus@email.t-com.hr
Bok, nastavljamo drugi tjedan sa fizikalim terapijama...
Objasnio mi je proceduru i rekao je da sam "na redu" iza 12.00 sati. Doktor Vas prema zakonu pita jeste li suglasni za operaciju, mislim si ja " a kaj da mu sad odgovorim, nemam baš neki izbor !? " tako da sam pristao na operaciju. Prvo Vam izvade nekoliko epruvetica krvi, zatim brijanje noge pa pranje u nekakvom crvenom šamponu koji služi za dezinfekciju. Dobijete neku seksi bolničku haljinicu koju smo mi u sobi nazavali " pančo " i čekate da dođu po Vas. To čekanje je najgore jer znate da idete " na stol " ali vrijeme je nekako prošlo i došao sam " na red ".
Nisam nikad bio na nikakvoj operaciji tako da mi je to bio prvi susret sa operacijskom dvoranom. Što Vam preostaje u toj situaciji ??? Najbolje je da se opustite i da se date doktorima u ruke...
Prvo sam dobio internilu ( iglu ) u ruku sa flašom infuzije. Nakon toga dobio sam epiduralnu anesteziju. To je injekcija u kralježnicu koja je meni bila malo neugodna ali ne brinite, ništa što se ne može izdržati. Nakon toga čekate nekih 15 minuta i noga Vam potpuno utrne tako da prilikom operacije ne osjećate nikakvu bol. Prilikom operacije ste okrenuti potrbuške i svjesni ste svega, priključeni ste na aparat koji Vam mjeri tlak i otkucaje srca. Ja nisam osjetio ništa osim zatezanje konca ali isto bez ikakve boli. Operacija traje nekih 45 minuta i nakon toga idete u sobu za oporavak gdje ste nekih 30 minuta dok se malo ne oporavite od operacije. U Varaždinu imamo odlične dečke u gipsaoni koji su došli gore i stavili mi langetu od stopala pa iznad koljena. Neki misle da ti dečki znaju samo gipsati noge i ruke ali vjerujte znaju cijelu fizionomiju i to rade vrlo predano i profesionalno. HVALA DEČKI.
Gore u sobi sam dobio još dvije flaše infuzije i malo neugodnu injekciju u trbuh koja spriječava ugruške. Zaboravio sam reći da Vam prije operacije sa elastičnim zavojem bandažiraju zdravu nogu da se spriječi tromboza.
Idući dan idete na gipsanje. Ja Vam preporučam da si kupite "plastični gips" kojeg možete kupiti u svim dućanima ortopedskih pomagala. To si riješite na dan operacije tako da drugi dan donesete u gipsaonu sa sobom. Znate kakva je situacija u HR, kod nas dobijete klasičan gips koji je teži i neudobniji od plastičnog. Lakše Vam se tuširati sa plastičnim, njega možete malo pošpricati ali ga ne smijete smočiti.
Na mjestu gdje Vam je rana izrezat će Vam prozorčić tako da se rana može redovito pratiti i previjati. Sa tim gipsom ćete se družiti 4 tjedna !
Što se same rane tiće, ja sam izbrojio 20 šavova i rez je u obliku slova S. Mene su rezali okomito na samu tetivu ali vidio sam da neki doktori režu paralelno sa tetivom, vjerojatno zbog načina i mjesta puknuća ??? Osim tog reza imao sam i 4 vrlo mala reza, 2 iznad i 2 na peti.
Idući dan idete doma ;)
OPERACIJA:
http://www.youtube.com/watch?v=7YK_qLk1alw&feature=related
Doma se susrećete sa nekim preprekama kao npr. stepenicama, WC, tuširanje... Prvo, nemojte imati papuče ili još gore nekakve japanke jer Vas to može koštati - najbolje Vam je imati tenisicu. Po stepenicama Vam je najsigurnije ići tako da si jednu štaku primite u ruku u kojoj držite štaku na koju se oslanjate a sa slobodnom rukom se držite za rukohvat. To je najsigurnije metoda jer se i meni dogodilo da nisam više imao snage na štakama pa sam zapeo na zadnju stepenicu ali na sreću bez posljedica. U tuš kabinu sam išao natraške sa time da sam se lagano oslonio na gips kada sam ulazio ali vrlo vrlo malo !!! NajboljeVam je gips omotati sa tzv, streč folijom koji imate za kupiti u raznim poljoapotekama i drugim sličnim dučanima.
Nakon 2 tjedna vade se konci i rana će ostati otvorena bez ikakovih zavoja što je i najbolje jer se rana fino suši. Najbolje je ne mazati sa ničime, ja sam je samo čistio sa OKTANISEPT sprejem, toliko da nebi neke bakterije došle na ranu. Mene su zabrinjavali neki gnojni prištići koji su se pojavili ali nakon tjedan dana su se isušili.
4 tjedna nakon operacije Vam skidaju ovaj "veliki" gips i dobijete gips ispod koljena. E da, prvih 4 tjedna stopalo je okrenuto prema dolje tako da je tetiva opuštena. Prije nego Vas ponovo zagipsaju moraju Vam stopalo podići što baš nije ugodno, malo boli ali veselite se jer je gips ispod koljena puno ugodniji i lakši od ovog kojeg ste imali do sada. I dalje treba izbjegavati stajanje na zagipsanoj nozi, ja sam mogao "preko veze" dobiti petu ali poznavajući sebe sam odustao jer bi ja sigurno hodao po toj nozi :)
Ja sam dobio nekave prištiće oko koljena, noga je očito bila iritirana sa gipsom. Mišići su jako atrofirali ( propali ) i to mi je bio cilj što prije vratiti u početno stanje. Inače, ovih prvih 4 tjedana morate stalno vježbati mišić sa stezanjem i opuštanjem istog kako bi on ostao u što boljoj formi.
5. i 6. tjedan sam se jako dobro osjećao jer ovaj kratki gips omogućuje više kretanja i slobode.
U međuvremenu sam "iskopao" odličan blog od Davida iz Australije koji mi je dao posebnu snagu i volju da ubrzam proces ozdravljenja i da što prije prohodam. Link ću Vam staviti ispod, ja govorim i pišem engleski tako da mi nije bio problem čitati ali ako netko nezna engleski može si prevesti na HR sa Google prevoditeljem - malo čudno prevodi ali bolje i tako nego nikako.
ODLIČAN BLOG:
http://rupturedachillestendon.blogspot.com/
Toliko me njegova volja oduševila da sam negdje krajem 5. tjedna počeo voziti sobni bicikl sa gipsom na nozi. Znam, čini Vam se ludim ali sam se osjećao odlično i prvi dan sam odradio nekih 10 kilometara. Bio sam vrlo oprezan, kako me ništa nije boljelo vozio sam bicikl sve do skidanja gipsa. Svaki dan sam povećavao kilometražu, nisam pretjerivao tako da sam u prosjeku vozio nekih 13 km dnevno. Uz to sam, prema preporuci prijatelja koji je imao istu ozljedu, kupio preko neta proizvod GELATINE FORTE koji jača zglobove i tetive. Za sada Vam ne mogu reći da mi pomaže ali sigurno mi ne odmaže.
Krajem 6. tjedna su mi skinuli gips. I dalje hodate kao sa gipsom ali možete opteretiti nogu sa nekih 5 kg, jednostavno probate na kućnoj vazi koliko je to 5 kilograma.Fizikalna mi još nije priprisana, i bolje jer ću ja sam malo razgibati nogu. Dan poslije skidanja gipsa, ja stručnjak sam sjeo na pravi bicikl i otišao malo u vožnju. Mislio sam " O Bože, konačno da nekud sam malo otiđem, bez ičije pomoći ", išlo mi je odlično. Stao sam kod jednog dućana da nešto vidim, sjedio sam na biciklu i odjednom sam izguio ravnotežu i stao sam na prste operirane noge. Osjetio sam kako me nešto zapeklo i odmah sam se prebacio na zdravu nogu. Nisam htio više riskirati i zvao sam tatu koji me odvezao doma. Noga je na jednom mjestu poplavila i molio sam Boga da nije opet pukla...Ništa mi nije preostalo nego strogo mirovanje, doktor mi je bio na GO a nisam htio ići drugome i to je bila moja konačna odluka. Tim gore što mi se za tjedan dana udavala jedina sestra i nisam želio u gipsu biti na jednom od najljepših dana u mom životu, odlučio sam se na rizik. Iskreno, bila me frka da je ponovo pukla mada sam osjećao vezu sa mišićem. Opet internet, tražio sam nešto sa čime bih mogao malo rastjerati hematome. Ekipa sa Davidovog bloga me tješila i hrabrila, zanimljivo je koliko ti to može značiti - niti ne poznajem te ljude, kilometrima su daleko ali opet su tu... Nikad nebi pogodili na koju kremicu sam se odlučio... Ajde neka Vam bude ako ste već došli do tuda :) Na netu sam iskopao da je za to najbolja neka "konjska mast", većina od Vas je vjerojatno čula za to a većina možda i isprobala. Ali ne, to nije konjska mast iz ljekarne za ljude nego sam je ja kupio u Veterinarskoj ambulanti, da dobro ste pročitali. I sada mislite da sam totalno prolupao ali upišite RESORBENS na Google pa ćete dobiti više informacija... Meni je u 48 sati razbilo većinu hematoma samo sam je ja na debelo namazao i koža mi je pocrvenila, morate mazati jako tanko i utrljajte je u kožu... Bez šale, prijatelj je dipl. veterinar i kod njega sam to kupio - rekao je da je odlična stvar i da je slobodno mogu mazati... Uz to sam redovito stavljao hladne obloge.
Do svadbe sam Već bio fit, lagano sam se već oslanjao na nogu. Malo mi je bilo naporno cijelu noć ali ipak mi je to sestra i radi nje bi i gore stvari pretrpio. Drugi su me sažaljevali ali ja sam se zabavio makar nisam mogao plesati i ludovati... Rizik ponovnog puknuća je bio prevelik i ne bih htio sve ponovo prolaziti.
Jučer sam obavio kontrolu i hvala Bogu da je sve u redu. Imam finu fleksibilnost tetive i u ponedjeljak krećem na fizikalnu terapiju pa ću nastaviti sa pisanjem ovog bloga.
Još jednom želim svima Vama kojima se ovo desilo ili čekate na operaciju reći da NE SMIJETE DATI DA VAS DEPRESIJA POBJEDI !!!
Najgore je to što Vam svi govore da je to gadno i da je dug oporavak 3 - 6 mjeseci ali sve je u glavi i ja sam si dao cilj da hodam do 20.07.2010. !!! Budemo vidjeli...
E da, želim zahvaliti i mojem rođaku Sineku koji je u svojim kasnim četrdesetima ( čitaj: rane pedesete ) pokrenuo svoj blog i tako i mene ohrabrio za pisanje. To je osoba koju iznimno cijenim jer je svojom dobrotom, iskrenošću i upornošču pobjedio sve doktorske prognoze i danas osvaja najviše Europske vrhove - tko zna možda bude začas i van granica Europe... Skoro svaki dan me zasipavao prekrasnim fotografijama sa svojih planinarenja tako da mi je kratio dane bolovanja. Sinek, pa ako si ti počel pisati svoj blog onda mogu i ja;) Ako volite uživanje u prirodi i lijepe fotke onda preporučam njegov blog i slike u Picasi:
http://kad-bi.blogspot.com/
http://picasaweb.google.com/sinek.vz
Ljudi, ako Vam treba kakav savjet ili da se malo ,izjadate slobodno komentirajte blog ili se javite na moj mail: stylus@email.t-com.hr
Bok, nastavljamo drugi tjedan sa fizikalim terapijama...
Puknuće Ahilove tetive
Dugo sam pratio tuđe blogove, a sada sam i ja odlučio napisati jedan. Bolje reći da sam odluku donio nakon iskustava koje sam doživio prilikom ozljede Ahilove tetive.
Zašto ??? Idemo po redu... Ovo pišem retroaktivno jer sam ispočetka bio malo u bedu i nisam imao inspiracije za pisanje ali sad je krenulo sve nabolje :)
Sve je krenulo tog "kobnog" 13.04.2010. kada sam sa svojom ekipom igrao mali nogomet koji inače igramo svakog utorka. Imam 31 godinu i bavim se sportom doslovno od kada znam za sebe. Otac mi je bio vrlo uspješan hrvač još u bivšoj nam državi tako da sam i ja svoje prve korake napravio na strunjači koja mi je "pod kožom" i za mene ima poseban značaj; kad stanem na nju odmah mi adrenalin krene kroz žile. Toliko sam znoja ostavio na njoj ali ju ipak volim. Hrvanje je prekrasan sport ali je vrlo zapostavljen kao i ostali borilački sportovi kod nas ali to je tema za neki drugi blog. Sve Vam to pišem da ne bi ispalo da sam neki neiskusan rekreativac koji ne zagrijan uleti u teren... Baš zato mi je to još teže palo.
Prije same tekme sam se dobro razgibao i zagrijao. Igrao sam otprilike nešto manje od sat vremena, krenuo sam blokirati šut jednog igrača kad odjednom BUM !!! Razgovarao sam sa dosta ljudi kojima se to dogodilo i svi skoro na jednak način opisuju taj prasak. Ja sam ga doživio kao da je netko startao svom silinom na mene ili još bolje reći kao da me nešto tupo pogodilo u nogu. Prvo što sam napravio je da sam se okrenuo oko sebe i pitao jel me netko udario ali blizu mene nije bilo nikoga. Odmah sam posumnjao na tetivu mada sam se još lagano mogao oslanjati na nogu ali bol je bila nesnosna. Brzo sam otišao pod tuš jer sam znao da moram u bolnicu pa da baš svi u bolnici ne osjete da sam došao :)
Dečki su me htjeli odvesti doma ali tvrdoglav ( čitaj: uporan ), kakav sam po prirodi, nisam to dopustio i nekako sam se lagano sam odvezao kući. OVO JE SAMO DOBRONAMJERAN BLOG I NEMOJTE RADITI BAŠ SVE KAKO SAM TO JA RADIO, SLUŠAJTE SVOJU INTUICIJU I KORISTITE ZDRAV RAZUM KAKO VAM GOD TEŠKO BILO !!!
Supruga me dalje vozila do bolnice. Bilo je već prošlo 22.00 sata i došao sam skakući na jednoj nozi na našu kirurgiju. Klasika, nisam imao uputnicu tako da sam lagano "odšetao" do hitne gdje me dežurni doktor pitao "što mi je", ja sam rekao " vjerojatno Ahilova tetiva" i tako sam bez ikakvog pregleda dobio uputnicu i javio se na kirurgiju. Tamo su bili dežurni dečki sa kojima se srećom znam tako da mi je odmah bilo malo ugodnije. Za Ahilovu tetivu ( u daljnjem tekstu: AT ) postoji test koji je vrlo jednostavan, naziva se Thomsonov test i na taj način se gotovo sa 100% sigurnošću može utvrditi puknuće iste...Niže ću postaviti linkove na kojim se sve jasno vidi.Meni je utvrđeno puknuće AT ali kako je bilo kasno, dečki su me poslali doma na spavanje sa time da sam se ujutro morao javiti za operaciju.
THOMSONOV TEST:
http://www.youtube.com/watch?v=AmDi08rlR3I&feature=player_embedded
Čim sam navečer došao doma, spojio sam se na net i počeo tražiti sve što bi me bar malo pripremilo na ono što me čeka. Moram reći da sam pronašao tek osnovne informacije ali iskreno sam bio razočaran što na našim stranicama ima tako malo korisnih stvari. Iz tog sam razloga i počeo pisati ovaj blog da bar nekome dam nešto informacija i na taj način pomognem da se sve lakše prebrodi. Inače je ozljeda AT jako komplicirana stvar i po meni je najvažnije DA NE DOPUSTITE DA VAS ODVEDE U DEPRESIJU jer ako padnete duhom onda nećete patiti samo Vi nego i Vaši bližnji. Tu je prilika da se zahvalim svim svojim bližnjima a posebice svojoj supruzi koju beskrajno volim i poštujem te mom 6 godišnjem sinu Nini koji mi je bio "vedra misao" prilikom operacije i uvijek kada mi je bilo teško... HVALA
Ja sam na sve gledao sa vedrije strane, ja sam uvijek takav jer znam da je "svako zlo za jedno dobro".
Zašto ??? Idemo po redu... Ovo pišem retroaktivno jer sam ispočetka bio malo u bedu i nisam imao inspiracije za pisanje ali sad je krenulo sve nabolje :)
Sve je krenulo tog "kobnog" 13.04.2010. kada sam sa svojom ekipom igrao mali nogomet koji inače igramo svakog utorka. Imam 31 godinu i bavim se sportom doslovno od kada znam za sebe. Otac mi je bio vrlo uspješan hrvač još u bivšoj nam državi tako da sam i ja svoje prve korake napravio na strunjači koja mi je "pod kožom" i za mene ima poseban značaj; kad stanem na nju odmah mi adrenalin krene kroz žile. Toliko sam znoja ostavio na njoj ali ju ipak volim. Hrvanje je prekrasan sport ali je vrlo zapostavljen kao i ostali borilački sportovi kod nas ali to je tema za neki drugi blog. Sve Vam to pišem da ne bi ispalo da sam neki neiskusan rekreativac koji ne zagrijan uleti u teren... Baš zato mi je to još teže palo.
Prije same tekme sam se dobro razgibao i zagrijao. Igrao sam otprilike nešto manje od sat vremena, krenuo sam blokirati šut jednog igrača kad odjednom BUM !!! Razgovarao sam sa dosta ljudi kojima se to dogodilo i svi skoro na jednak način opisuju taj prasak. Ja sam ga doživio kao da je netko startao svom silinom na mene ili još bolje reći kao da me nešto tupo pogodilo u nogu. Prvo što sam napravio je da sam se okrenuo oko sebe i pitao jel me netko udario ali blizu mene nije bilo nikoga. Odmah sam posumnjao na tetivu mada sam se još lagano mogao oslanjati na nogu ali bol je bila nesnosna. Brzo sam otišao pod tuš jer sam znao da moram u bolnicu pa da baš svi u bolnici ne osjete da sam došao :)
Dečki su me htjeli odvesti doma ali tvrdoglav ( čitaj: uporan ), kakav sam po prirodi, nisam to dopustio i nekako sam se lagano sam odvezao kući. OVO JE SAMO DOBRONAMJERAN BLOG I NEMOJTE RADITI BAŠ SVE KAKO SAM TO JA RADIO, SLUŠAJTE SVOJU INTUICIJU I KORISTITE ZDRAV RAZUM KAKO VAM GOD TEŠKO BILO !!!
Supruga me dalje vozila do bolnice. Bilo je već prošlo 22.00 sata i došao sam skakući na jednoj nozi na našu kirurgiju. Klasika, nisam imao uputnicu tako da sam lagano "odšetao" do hitne gdje me dežurni doktor pitao "što mi je", ja sam rekao " vjerojatno Ahilova tetiva" i tako sam bez ikakvog pregleda dobio uputnicu i javio se na kirurgiju. Tamo su bili dežurni dečki sa kojima se srećom znam tako da mi je odmah bilo malo ugodnije. Za Ahilovu tetivu ( u daljnjem tekstu: AT ) postoji test koji je vrlo jednostavan, naziva se Thomsonov test i na taj način se gotovo sa 100% sigurnošću može utvrditi puknuće iste...Niže ću postaviti linkove na kojim se sve jasno vidi.Meni je utvrđeno puknuće AT ali kako je bilo kasno, dečki su me poslali doma na spavanje sa time da sam se ujutro morao javiti za operaciju.
THOMSONOV TEST:
http://www.youtube.com/watch?v=AmDi08rlR3I&feature=player_embedded
Čim sam navečer došao doma, spojio sam se na net i počeo tražiti sve što bi me bar malo pripremilo na ono što me čeka. Moram reći da sam pronašao tek osnovne informacije ali iskreno sam bio razočaran što na našim stranicama ima tako malo korisnih stvari. Iz tog sam razloga i počeo pisati ovaj blog da bar nekome dam nešto informacija i na taj način pomognem da se sve lakše prebrodi. Inače je ozljeda AT jako komplicirana stvar i po meni je najvažnije DA NE DOPUSTITE DA VAS ODVEDE U DEPRESIJU jer ako padnete duhom onda nećete patiti samo Vi nego i Vaši bližnji. Tu je prilika da se zahvalim svim svojim bližnjima a posebice svojoj supruzi koju beskrajno volim i poštujem te mom 6 godišnjem sinu Nini koji mi je bio "vedra misao" prilikom operacije i uvijek kada mi je bilo teško... HVALA
Ja sam na sve gledao sa vedrije strane, ja sam uvijek takav jer znam da je "svako zlo za jedno dobro".
Pretplati se na:
Postovi (Atom)